уторак, 9. новембар 2010.

Reality


Ona veći deo dana provodi na svom  poslu koji obožava. I fantastično ga obavlja, jer je među najboljima. Ona je tako htela i tako odabrala. Dan joj je ispunjen poslovno i emotivno. Razgovara sa kolegama koji su joj istovremeno najbolji prijatelji. Ume da nadmudri svakoga, ali je poštena i darežljiva, pa uvek pomaže ljudima u nevolji. Ona svakoga dana proživi nešto zanimljivo, svakoga dana rešava probleme, smeje se, plače, voli... Njen je dan ispunjen životom. Celovit. Ima lepu kuću koja je uvek sređena i čista. Enterijer predivnog dizajna. Sama je bila stilista. Nikada ne kuva, ne zato što ne ume, nego zato što je to gubljenje vremena i energije koju ona kompletno ulaže u svoj fantastično kreativni posao. Uveče, ona ima vremena za opuštanje i druženje. Smeje se sa prijateljima, kao da je ništa nije uznemirilo toga dana. Ujutru ustaje odmorna, vedra i nova. Uz to je veoma lepa i uvek doterana. Čak i kada spava. Njeno je lice kao porcelan, a kosa kao svila. Nije samo lepa, već ima nešto u njoj što zrači i čini je neodoljivom. Poseduje izuzetan smisao za humor, koji je još više čini seksi. Svi vole da se druže sa njom. Ima puno odanih prijatelja koji joj pomažu  u rešavanju problema.
Ponekad plače. Kada se nađe nad provalijom. Ponekad sve ide naopako, ali na kraju dana ona je utešena i u svemu pronalazi dublji smisao i opravdanost događaja. Na kraju dana je jača. I opet leže zadovoljna. Ona ima život svakoga dana. Bogat život. Ona ima sve. Porodicu će imati uskoro, sasvim sigurno. U to ne sumnjam ni ja, ni ona. Još uvek je mlada. Samo da pronađe pravog muškarca, koji je, zapravo, baš pred njom. 
Zato ja veći deo dana razmišljam o njoj. Uveče otvorim čips, uključim tv, zapretim mužu da me ne uznemirava, zavalim se u svoju fotelju i provedem sat vremena u njenom svetu. Ponekad peglam, ukoliko nisam stigla spremajući večeru i decu za spavanje. Onda i ja ležem, iscrpljena, da bih ustala veoma rano, umorna i troma.






Нема коментара:

Постави коментар