петак, 31. мај 2013.

VILIJAM KARLOS VILIJAMS (1883 - 1963 )

Za Vilijamsa je rečeno da je najznačajniji književnik - doktor posle Čehova. Lekar koji je živeo konvencionalnim porodičnim životom u predgrađu i istovremeno pisao inovativnu i eksperimentalnu poeziju. Moderni američki pesnik kojeg je T.S.Eliot u potpunosti i nepravedno zasenio, a koji je američkoj poeziji dao nešto sasvim drugačije i svojim stvaralaštvom uticao na bit generaciju, Njujoršku školu i mnoge književne pokrete koji su se javljali posle pedesetih.

Vilijams je bio inovator u poeziji čija su eksperimentisanja u funkciji pronalaženja novih ideja, novih pesničkih slika i jezika. On, zapravo teži da stvara novu američku poeziju tako što će jezik i teme lišiti evropskog i engleskog uticaja. Najpre stvara u krugu Imažinista (Ezra Paund, H.D.) koji su prvi raskinuli sa tradicionalnom poezijom redukujući je na sliku bez nepotrebnih opisa i fraza, ali ih ubrzo napušta neprekidno tragajući za nečim novim. Sarađivao je i sa grupom njujorških umetnika „The Others“ i mnogim avangardnim umetnicima. Žudeo je i stalno tragao za nečim novim, a to novo pronalazio je oko sebe. Pisao je običnim kolokvijalnim američkim jezikom o svakodnevnom životu ljudi.
Naizgled antiintelektualni kredo „No ideas but in things“ koji su kritičari osuđivali, zapravo ukazuje na ujedinjenost jezika i bića.
Njegova poezija često se opisuje kao iskrena i lišena optimističkog zaslepljenja. Karakterišu je ekonomičnost izraza, oslobađanje jezika od suvišnih, kitnjastih fraza i opisa.  Modernizam njegove poezije ogleda se i u principu da SVE može biti predmet poezije i sve može biti lepo, što je u skladu sa novom estetikom.

 Lines (1921)

Leaves are graygreen,
the glass broken, bright green.

Ova pesma je u potpunosti napisana u duhu Imažinizma.Prevod je nepotreban i samo bi narušio kompletnost estetike. ( Ako neko želi da čita Vilijamsa na srpskom u Nolitovom izdanju postoje „Izabrane pesme“ u izboru i prevodu Dubravke Popović-Srdanović.) Naslov ove pesme upućuje na to kako treba da je čitamo. Tu je najpre lažna skromnost koja je česta kod Vilijamsa. On nam daje stihove, ne pesmu. Ništa tako značajno. Ujedno upućujuje na formu pesme.
Ovde imamo poređenje organskog i proizvedenog, prirodnog i industrijskog. Predmet nove poezije može biti bilo šta. Lepota se nalazi svuda.

Još jedna pesma koja naglašava novu estetiku:

Between Walls  

   the back wings   
   of the

   hospital where
   nothing   

   will grow lie
   cinders

   in which shine
   the broken

   pieces of a green
   bottle

Između zidova bolničke zgrade gde su ljudi bolesni, slomljeni i umiru pesnik vidi sjaj izlomljene boce. Ponovo se javlja kontrast, ali i prožimanje priprode i industrije. Umiranja i života, ružnog i lepog. Ovde nam nova estetika ukazuje na sposobnost pesnika da svuda pronađe lepotu i sjaj. Vidan je uticaj slikarstva i fotografije.

Jedna od najpoznatijih pesama je:

The Red Wheelbarrow   

so much depends
upon
a red wheel
barrow
glazed with rain
water
beside the white
chickens.

Fotografska pesma u fragmentima u kojoj dominira kontrast boja. Ističe značaj svakodnevnih stvari koje obično ne primećujemo i koje uzimamo zdravo za gotovo. Na takvo tumačenje upućuju prva dva stiha.

Rekli smo da je Vilijams živeo običnim porodičnim životom u predgrađu i da se interesovao kako za moderne struje umetnosti koja se živo razvijala u Njujorku, tako i za običan svakodnevni život koji može otkriti lepotu i ljudske odnose u naizgled nevažnim stvarima. 


This is Just To Say     

I have eaten
the plums
that were in
the icebox

and which
you were probably
saving
for breakfast

Forgive me
they were so delicious
so sweet
and cold

Pesma je napisana kao odgovor na poruku njegove supruge. Sve, dakle, može biti predmet poezije, pa i poruka na frižideru. U ovoj jednostavnoj poruci opisana je rutina svakodnevnog bračnog života i odnos između muža i žene. On uzima šta god poželi i njegova skromnost je ovde vidno lažna i ironizirana. Zaista novo i nešto što ranije u poeziji nije postojalo.



If I when my wife is sleeping 
and the baby and Kathleen 
are sleeping 
and the sun is a flame-white disc 
in silken mists 
above shining trees,-- 
if I in my north room 
dance naked, grotesquely 
before my mirror 
waving my shirt round my head 
and singing softly to myself: 
"I am lonely, lonely. 
I was born to be lonely, 
I am best so!" 
If I admire my arms, my face, 
my shoulders, flanks, buttocks 
again the yellow drawn shades,

Who shall say I am not                                    
the happy genius of my household?


Ovde vidimo opis porodičnog života u predgrađu. Dok svi dremaju popodne, on bi trebalo da u svojoj radnoj sobi stvara nešto genijalno, moderno i novo. Ipak, moderna umetnost živi u Njujorku, tamo nastaje i tamo se prihvata i razume. Ruski moderni ples uz grotesku svog nagog tela izvodi sami usamljen. Zapravo bi mogao izvoditi (If...) i niko ne bi mogao reći da on nije srećni genije svog domaćinstva. Vilijam ponovo ironično govori o sebi i lažno je skroman, jer on zna koliko je njegovo stvaralaštvo vredno.

Ovde smo naveli i ukratko objasnili samo nekoliko tipičnih pesama. Uz to preporučujemo da te pesme čujete u izvođenju samog Vilijamsa koji odlično čita svoju poeziju. 

 Evo i linka: http://writing.upenn.edu/pennsound/x/Williams-WC.php

Poeziju u PDF formatu možete preuzeti ovde: http://www.poemhunter.com/i/ebooks/pdf/william_carlos_williams_2004_9.pdf