недеља, 16. децембар 2012.

TELO TAMA TABU - Lidija Lagrini




Neuhvatljiva Li objavila je svoj prvi roman naslovljen „TELO TAMA TABU“. Izuzetnu zbirku kratkih priča „Kaleidoskop“ potpisala je kao Lidija Novaković, a kao koautor Li Novak učestvovala je u pisanju multiromana „Tragom 41“. Njene kratke priče možete čitati u raznim književnim časopisima.
Roman TELO TAMA TABU čine fragmenti i fotografije.
U središtu je život junakinje Une, unutrašnji život devojke koja intenzivno živi, voli i razmišlja. Radnja u klasičnom smislu i ne postoji. Kratki lirski delovi otkrivaju njena razmišljanja, sećanja i osećanja, ljubavne i erotske momente, te se nenametljivo, mozaički, otkriva priča o Uni. Roman je svojevrsno intimno razotkrivanje u fragmentima.
Izražena čulnost Unina je predavanje nečemu što bismo mogli nazvati self-love. Najzdravija ljubav je samo-ljubav i iskrena interakcija sa drugim bićem. Ona voli, uživa, nesputano živi, jer ljubav je sloboda. A tu slobodu osuđuje i zabranjuje okolina. Ovaj roman je roman pobune i slobode. Unina čulnost je okretanje ka sebi, pobuna protiv okruženja koje nas stalno odvlači od sopstva, od života, od suštine. Roman je pobuna protiv sputavanja, ograničavanja, nametnute griže savesti, okova i uskraćenosti. Una odbija da bude mediokritet, odbija da živi u kavezu, odbija da bude vezana. Ona svojim stilom života jasno pokazuje svoju osvešćenost. U sredini u kojoj živi oseća nedostatak slobode, radosti, nedostatak života, te je rešena da sama uzme ono što joj je uskraćeno, pokazujući svojim postupcima srednji prst sredini i društvu.

U romanu su izraženi stavovi junakinje vezani za političko-društvene teme, laž porodične i bračne institucije, učmalost i siromaštvo međuljudskih odnosa. Važan deo u  knjizi zauzimju razmišljanja o porodici. Una se buni protiv gluposti, neznanja, uspavanosti, lažnih i pogrešnih mitova i „ideala“.

Junakinja hrabro i odlučno živi. Pored nekoliko muškaraca sa kojima ostvaruje intimnu vezu, Una se ne boji da prihvati samoću. Ponekad tešku i nepodnošljivu, ali postojeću  i neizbežnu. Ona od nje ne beži, već je prihvata kao što prihvata i svoju nesigurnost i tugu. Iskrenost prožima svaki detalj knjige i to je ono što snažno privlači čitaoca.

Citati:

*
„Setila se Čoveka sa srebrnim bradavicama u Zemunu. Spavao je apolonskim postalkoholnim snom, dok su mu se šare sa prekrivača ocrtavale na dupetu.“

 *
„Živeći u Srbiji, osećala je veliku SLOBODU. Slobodu ničega. Slobodu neimanja, slobodu siromaštva, slobodu odsustva izbora i prilika.“

*
„Sumnjala je u sve. U ljubav najpre. Potom u porodicu, u smisao, u razlog za bilo šta. Budila se sa takvim mislima i tonula u dubine modernog sveta.“
*
„Razgovori porodice su se katkad čuli kao vriskovi porodice, ili šuštanje porodice, ili kričanje porodice. Razgovori koji su se samo pravili da su razgovori.“





Нема коментара:

Постави коментар