Ovaj dokumentarni film Venders je počeo da radi zajedno sa Pinom 2009.
godine. Nakon njene iznenadne smrti, nastavio je rad na filmu i premijerno ga
prikazao na 61. Berlinalu.
Samo nekoliko reči o Pini izgovaraju pripadnici njenog
teatra iz Vupertala. Sve ostalo je igra i samo igra. Imamo priliku da vidimo
delove njenih najvažnijih koreografija koje ansambl izvodi na sceni, ali i na raznim mestima po gradu i prirodi. Ovaj omaž Pini Bauš najjasnije prikazuje
revolucionarnu i veličanstvenu umetnicu, čije su koreografije izmenile i obeležile
savremeni ples i performans.
Snažno iskazivanje osećanja ne ostavlja nikoga ravnodušnim. 3D tehnologija je pokušaj da se približi i dočara doživljaj plesnog teatra, pokušaj s obzirom na to da su živa tela nezamenljiva i ništa ih u budućnosti ne može zameniti.
Ono što znam o autorki ove izložbe
nije mnogo, ali je dovoljno.Kristina
Račić je mlada likovna umetnica koja se poslednjih nekoliko godina uspešno bavi
fotografijom.A upravo te fotografije
najživlje govore o njoj, jer da biste upoznali umetnika, ne morate čak ni da
razgovarate sa njim, dovoljno je da se udubite u njegovo delo.Tako nam njeno delo govori o tome da jeona izuzetno talentovana pored toga što je
akademski obrazovana umetnica jedinstvenog senzibiliteta. Ima oko za detalj i
celinu, oko za priču i melodiju, što sve čini dobru fotografiju. One iskazuju
njena raznolika osećanja, u rasponu od
jednostavnih zadovoljstava do melanholije; izražavaju njene stavove o svetu,
društvu i umetnosti. Ono što bih izdvojila kao ključno i zajedničko
za njene fotografije jeste izrazito lični, subjektivni doživljaj
stvarnosti.One nisu ni objektivna niti
realistička slika sveta, već pre romantičarski odraz umetnikovog emotivnog
stanja. S umetnika se doživljaj prenosi na prirodu, a sa prirode na sliku. Stoga
su najčešći melanholično obojeni pejzaži i scene u kojima dominiraju osećanja
sete, usamljenosti, nostalgije kao
proizvod upravo tog snažnog, emotivnog doživljaja stvarnosti i okruženja.
Kristina Račić je učestvovala na
velikom broju kolektivnih, a ovo joj je
treća samostalna izložba pod nazivom “Sve će biti u redu”. Bez ovoga “sve će
biti u redu” koliko god da lažno zvuči, sadašnjost ni najmanje ne bi bila u redu. Budućnost je uvek daleko od nas i nije toliko
važna ona sama koliko naša predstava o njoj. Stoga nam je ova nada neophodana
za sadašnji trenutak i uspešnu borbu.
Sve će biti u redu onda kada svaki
pojedinac obrati pažnju na dete, jer ono ne bi smelo da pati. Čovečanstvo
zavisi od dece, a deca zavise od nas. U tom smislu, 05. juna u baru Dalmatinska tri otvorena je prodajna izložba fotografija humanitarnog karaktera koja će trajati mesec dana. Pozivam sve one koji mogu da spoje lepo s korisnim, da kupe neku od
fotografija i doniraju navac Udruženju roditelja dece obolele od raka. U prodaji
su i mali formati fotografija u vidu razglednica.